Zaboravljeni heroj: Ferid Čaušević, posljednji živi oslobodilac Banjaluke čije ime na Dan Banjaluke niko nije spomnuo

Kako piše Srpskainfo, upravo zahvaljujući čika Feridu i njegovim drugovima iz 13. krajiške brigade, današnji vladaoci mogu da se razmeću svečanim defileima i rođendanskim tortama, da Banjaluku proglašavaju Gradom srca, a Dan oslobođenja pretvore u Dan grada.

Stari partizan koji slavi svoj praznik

Ipak, stari partizan je ovih dana svečarski raspoložen. On slavi svoj praznik.

Na pozdrav “smrt fašizmu” spremno odgovara “sloboda narodu”, a kada mu neki sugrađanin čestita Dan oslobođenja, uzvraća sa “hvala takođe”.

Jer, Ferid Čaušević dobro zna šta se 22. aprila 1945. godine dešavalo na banjalučkim ulicama i ko je sa Banskog dvora, u kojem se ovih dana slavi, skinuo ustaška obilježja.

S nepunih 20 oslobađao Banjaluku i Zagreb

Nije imao ni punih 20 godina kada je, kao već iskusan partizanski borac, oslobađao gradove i sela i kada je umarširao i u Banjaluku i Zagreb.

"Bio sam borac 13. krajiške brigade. U aprilu 1945. godine smo krenuli, nezaustavljivo, da gonimo fašiste i oslobađamo naše gradove", priča Ferid za Srpskainfo.

Pa nabraja: Zenica, Banjaluka, Gradiška, Bosanski Novi…

"Onda smo prešli u Hrvatsku i učestvovali u oslobađanju Zagreba, pa onda Slovenija: Zidani Most i Celje. Tu je bio kraj. Tako je završen Drugi svjetski rat u Jugoslaviji i na Balkanu, i to ne 9. maja, kako nas uči istorija, nego 15. maja. Do 15. maja smo se tukli sa fašistima i oslobađali svoju zemlju", kaže Ferid Čaušević.

Priča da je imao, u to vrijeme rijetku drgocjenost, fotoaparat, i da je 15. maja u Celju snimio “istorijsku fotografiju”.

"To je bila slika posljednjeg dana rata na Balkanu. Godinama je bila u Generalštabu u Beogradu, gdje je danas, ne znam", kaže stari partizan.

Dirljiv gest: Radnici marketa u Banjaluci proslavili 100. rođendan svom kupcu

"Zauzimali smo ulicu po ulicu"

Iako su odmah marširali dalje, da “tjeraju fašiste”, jer vremena za slavlje i lovorike nije bilo, čika Ferid se sa posebnim sentimentom sjeća 22. aprila 1945. i oslobađanja Banjaluke.

"Zauzimali smo ulicu po ulicu, zgradu po zgradu i tako sam ja ušao u hotel Palas. Onako gladni, izmučeni, prljavi našli smo se usred tog luksuza. Još se sjećam krempita, koje smo zatekli na stolu. Krempite, a mi gladni kao vuci", priča čika Ferid za Srpskainfo.

I nakon 81. godine još pamti miris tih krempita, koje su mu bile jedini “ratni plijen” i sjeća se kako su izgledale ulice Banjaluke i kako je narod izašao na ulice da ih pozdravi.

"Ja nisam rođen u Banjaluci, nego u Bosanskom Novom, ali sam u djetinjstvu dosta vremena proveo u ovom gradu, eto i oslobađao sam ga, i na kraju se preselio u Banjaluku, gdje živim već 60 godina. Postao sam Banjalučanin", priča čika Ferid.

Sjećanja na Banjaluku

Još se sjeća kako je, kao djete od 5 ili 6 godina, u vrijeme Kraljevine Jugoslavije, dolazio kod svog ujaka i ujne u Banjaluku, u Ulicu Vase Pelagića, koja se i danas tako zove.

"Oni nisu imali svoje djece, voljeli su me kao da sam njihov sin, ostajao bih kod njih, onako mali, kod njih i po 10 dana. Život je tako namjestio da sam poslije mnogo godina, nakon oslobođenja, dobio stan baš u toj ulici i u tom stanu u Pelagićevoj živim i danas", veze čika Ferid svoju priču.

"Bistar kao planinski potok"

Svakog detalja iz daleke prošlosti se jasno sjeća i o svemu priča tečno i sa osmijehom. Kako kažu njegovi drugari iz SUBNOR-a Banjaluka, Ferid je bistar kao planinski potok i, što se mentalne kondicije tiče, mogao bi i danas “postrojiti” mnoge “omladince” od 50 ili 60 godina.

Noge ga, doduše, ne služe najbolje, ali poslužile su ga kad mu je bilo najbitnije – prije 8 decenija, kada je gonio fašiste i oslobađao svoju Banjaluku.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad